Discover PlayDecide. Download games, prepare, play. GET STARTED

FAIRSEA - Shared Ecosystem Approach To Fisheries (HR)

Choose your language

PlayDecide games may be available in multiple languages

Play the game

Download, prepare, discuss & collect results.

SIGN INRegister

Igra nastoji potaknuti ljude na razmišljanje, raspravljanje i učenje o svijetu ribarstva na Sredozemnom moru.

Author / translator FAIR SEA

Igra nastoji potaknuti ljude na razmišljanje, raspravljanje i učenje o svijetu ribarstva na Sredozemnom moru. Ona predstavlja nastojanja kako bi se studenti, mladi profesionalci i istraživači senzibilizirali u vezi najaktualnijih tema s kojima se ribarstvo trenutno susreće, kao na primjer prekomjerni izlov, usputni izlov, kriza sektora komercijalnog ribarstva itd.

Created 21 October 2019
Last edited 18 November 2019
Topics Economy, Food, Sustainability
Original Italian

Policy positions

Policy position 1

Moramo osigurati da ribarstvo i poljoprivreda budu ekološki, gospodarski i društveno održivi i da pružaju izvor zdrave hrane za građane. Iako je važno maksimizirati prinose, moraju postojati ograničenja i kontrola kako bi se prioritet dao zaštiti staništa. Trebamo smanjiti ulov kako bismo bili sigurni da ribarske prakse ne utječu na reprodukciju ribljih populacija.

Policy position 2

Čak i ako su geografski ograničene, slabije razvijene zemlje uz obalu Sredozemlja trebale bi prisvojiti svoj IGP (Isključivi gospodarski pojasevi unutar 200 NM od obale države). Čineći to, imale bi izravnu kontrolu nad upravljanjem ribljim stokovima u njihovim vodama, a to bi također spriječilo razvijenije zemlje u stvaranju društvenih, gospodarskih i ekoloških problema eksploatiranjem zajedničkih ribljih stokova.

Policy position 3

Sektor komercijalnog ribarstva i ribarska industrija u njegovoj pozadini moraju biti financijski podupirani od strane države. Nacionalna ribarska flota mora dobiti odgovarajući iznos subvencija kako bi držala korak s tehnološkim inovacijama, poduprla nacionalni gospodarski rast i ribarsku industriju. Nadalje, vlada mora jamčiti konkurentnost nacionalnih resursa na stranim tržištima.

Policy position 4

Rješenje za proizvodnju proteina morskog podrijetla je akvakultura koja bi trebala biti jačana i poduprta od strane vlada. Na taj način će tržište biti potpuno neovisno od ribarstva, time također uklanjajući neodržive prakse i osiguravajući bolju sljedivost i kontrolu svih faza proizvodnje.

Policy position 5

Moramo zaštiti naše resurse, koji su već prekomjerno iskorišteni radi visokog ribarskog napora i slabih mjera upravljanja korištenih u prošlosti. Ako ne zaštitimo ribarska područja od flota koje koriste neodržive tehnologije i loše uvijete rada, suočiti ćemo se s našim morima sve praznijima a tržište će biti preplavljeno ribarskim proizvodima niske cijene.

Story cards

Thumbnail

Jasno je da se na nacionalnoj i međunarodnoj razini izbori potrošača pomiču prema kvalitetnijim i u većoj mjeri održivim proizvodima. Slijedeći taj trend, i ribarska industrija si nastoji osigurati bolji i zeleniji imidž. Nove su se oznake posljednjih godina proširile na europskim i svjetskim tržištima (MSCOceanWise, SeaChoice itd.). Međutim, povjerenje dano ovim inicijativama od strane potrošača možda nije ispravno upućeno. Zapravo, ekološke oznake često potvrđuju destruktivne metode ribarenja ili stokove riba za koje je poznato da su prekomjerno izlovljavani. Rješenje je povećana svjesnost uzimajući u obzir prakse ribarenja i funkcioniranje shema certificiranja. Ključna informacija koju potrošači moraju znati kada kupe riblji proizvod su detalji o podrijetlu i korištenim metodama ribarenja. Samo povećana svjesnost i poznavanje stanja ribljih resursa i načina na koje se proizvode može nagnati ribarstvo da bude u većoj mjeri održivo.

Vera Kuzat, 27, NGO aktivist – Potrošač ima moć
Thumbnail

Vrste koje se nalaze u moru ugrožene su zbog nekoliko antropoloških uzročnika stresa. Ne može se zanemariti činjenica da je ribarstvo igralo ulogu u značajnom smanjenju nekoliko morskih resursa (pogledajte, na primjer, morske pse i raže). Međutim, naša su mora izložena još nekim uzročnicima stresa uključujući klimatske promjene, unos hranjivih tvari, onečišćenje, propadanje staništa, buku i brojne druge. Međutim, ribarstvo također pati zbog učinka njegovih neodrživih praksi i zbog učinka drugih uzročnika stresa. Ako želimo učiniti bilo kakvo korištenje mora održivim, moramo ga sagledati zajedno s drugima na integrirani način. Doduše, vrlo je vjerojatno da je ribarstvo sektor koji se u kratkom vremenu mora prilagoditi situaciji. Neuzimanje navedenog u obzir ćribarstvo približiti neodrživosti uz potencijalno odumiranje sektora.

David Koslovich, 44, znanstvenik, ekologija mora
Thumbnail

Mi ćemo prvi tvrditi da se morska biološka raznolikost mora zaštititi i očuvati. Vjerujem da trebamo zasnovati više zaštićenih morskih područja i područja očuvanja od posebnog interesa, primjerice u Jadranskom moru. Međutim, očuvanje prirodnih morskih resursa neće ugroziti prihode lokalne ribarske industrije. Ribarstvo, akvakultura i rekreativne ribarske aktivnosti važna su gospodarska stvarnost za našu regiju i za našu zemlju. Stoga također trebamo procijeniti društveno-ekonomski učinak uspostave zaštićenih morskih područja (MPA), uz njihovu biološku raznolikost i učinak očuvanja. Ne možemo si dopustiti oštećenje našeg lanca proizvodnje ribe.

Simona Caselli, 58, regionalna koordinatorica za ribarstvo – Politika između očuvanja prirode i gospodarstva
Thumbnail

Ja sam jedan od mnogih sitnih apulijskih ribara. U devedesetima moje kolege i ja osjetili smo opadanje broja riba u našim ribolovnim zonama, dakle područja gdje je bilo više ribe postala su morski parkovi i nije nam bilo dopušteno ići tamo. Prije nekoliko godina smo održali sastanak između nas ribara, upravljačkog tijela i općine, te smo pronašli dogovor: nama ribarima je bilo dopušteno ribariti u nekim dijelovima parka, ali samo u prethodno utvrđenim razdobljima i tehnikama ribarenja koje imaju manji utjecaj (na primjer kratke mreže sa širokim otvorima). Rezultat ovog dogovora je da danas ribarimo više ribe i veće ribe te da smo uspjeli očuvati naše kulturne tradicije i biološku raznovrsnost.

Peppino Liciulli, 59 , ribar – Ribari mogu iskoristiti uspostavu zaštićenih morskih područja
Thumbnail

Raditi kao ribar u 1970-ima bilo je vrlo teško. Usudio bih se reći da ribarenje tada nije bilo održivo ni za riblje stokove ni za ljude. Bili smo zaposleni na temelju učinka i morali smo raditi 20 sati dnevno. Stvari nisu bile ništa bolje u pogledu biološke održivosti; nije bilo ograničenja u pogledu ribarenja, nije bilo kvota ni isključivih gospodarskih pojaseva od 200 milja. Jedina su ograničenja bila veličina naših spremnika i snaga naših ruku za bacanje i dizanje ribarskih mreža. Činjenica je da smo bez radničkih standarda i pravila o očuvanju trčali ribarski maraton: ribarenje bi se odvijalo doslovno 24 sata dnevno i natjecali bismo se s drugim flotama i plovilima. Unatoč tome u 70-ima su riblji stokovi još uvijek bili bogati. No, ribari nisu imali koristi od ovog bogatstva: prevelika ponuda na tržištu, malo kvalitetnog ulova i niske cijene. Ribarenje tada nije bilo dobro kao što je danas.

Francisco Angel Calvo, 54, kapetan grupe od 4 ribarska plovila
Thumbnail

Afrička akvakultura neprekidno raste, i stoga je potreba za optimizacijom proizvoda povećana duž lanca vrijednosti. Iz tog razloga pomažemo osigurati da individualni uzgajivači ribe mogu postići najbolji mogući rezultat, i time profitabilnost. Glavni izazovi za održivu akvakulturu koji se moraju riješiti u nadolazećim godinama su sljedeći:
- Transparentnost u lancu vrijednosti treba biti poboljšana. Nekoliko se inicijativa bavi ovom temom na različite načine, ali ona treba biti u većoj mjeri raširena.
- Javno mnijenje treba biti uzeto u obzir. Povećano razumijevanje prednosti akvakulture donijelo bi korist svima.
- Nadalje, ovisnost sektora o morskim resursima mora se smanjiti - i u pogledu potencijalnog prekomjernog izlova, i u pogledu troškova krmiva. Brojna istraživanja bave se ovom temom, no do sada prehrana bez ribljeg brašna ne može učinkovito konkurirati rezultatima krmiva za ribe mesojede s ribljim brašnom.

Niels Lundgaard, 35, komercijalni direktor za Afriku, Aller Aqua – Što je potrebno akvakulturnoj industriji
Thumbnail

Do prije pet godina bio sam ribar. Lovio sam uglavnom inćune koristeći plivarice. Ribarstvo kojim sam se ja bavio bilo je malo i moglo bi se smatrati održivim, ali nisam mogao uzdržavati sebe i svoju obitelj. Prihodi su bili preniski i promjenjivi. Stoga sam odlučio poduzeti promjenu i uložiti u sektor turizma. Budući da Hrvatska proživljava boom u pogledu turizma, počeo sam okupljati ljude iz Njemačke, Engleske i Italije, organizirajući za njih prava tipična hrvatska ribarska iskustva. Gotovo sva riba ulovljena tijekom takvih iskustava je se pripremi, skuha i pojede na brodu uz zalazak sunca. Moja gospodarska situacija je sada kudikamo bolja te sebi i svojoj obitelji mogu priuštiti pristojan život.

Ivo Kraskovic, 48, organizator putovanja – Zarađujem bolje u turizmu nego ribarstvu
Thumbnail

Chioggia ima najveću riblju tržnicu u Italiji u pogledu prihoda, broja ribarskih brodova i raznovrsnosti proizvoda. Ostvarujemo bruto godišnji prihod od oko 40 milijuna eura.
Ovo je rezultat naše sposobnosti prodaje ribe ulovljene u Jadranskom moru i u Venecijanskoj laguni ne samo diljem Italije, već također i u drugim europskim zemljama poput Francuske, Grčke i Španjolske. Općenito, trgovac ribom na veliko može doći ovdje i pronaći sve vrste riba, koje su uglavnom nedostupne u drugim dijelovima svijeta.
Tipični primjer su „Fasolari“, jedinstveni tipični proizvodi iz Venecije koji se izvoze diljem Italije i svijeta. Znamo da je sektor ribarstva trenutno u krizi u pogledu gubitka biološke raznovrsnosti i u pogledu veličine ulovljene ribe. Međutim, naše se tržište dobro odupire krizi. Zapravo, naš godišnji prihod je stabilan i nismo doživjeli konzistentnu.

Antonio Fortibon, 42, trgovac na veliko na ribljoj tržnici u Chioggiji – Sektor je u krizi, ali se dobro odupiremo
Thumbnail

Moja obitelj obično jede ribu nekoliko puta tjedno. Ranije sam kupovala ribu u ribarnici ili na tržnicu, ali je to uništio turizam, cijene su toliko narasle da ju mogu kupovati samo turisti. U supermarketima je riba puno jeftinija, tako da ju sada kupujem tamo. Na svakoj vrsti ribe nalaze se naljepnice s nekoliko ispisanih stvari, kodovima i akronimima, nikad ne razumijem što je napisano i jednostavno kupim najjeftiniju. Moj mi je sin rekao da nije dobro kupovati ribu poput lososa i tune, da bih trebala provjeriti prije kupnje, ali ja ne znam kako to učiniti.

Marjetca Zulic, 63, 63, kućanica
Thumbnail

To nije lak posao. Moram se svako jutro buditi vrlo rano, dočekati kamion i odnijeti sve kutije s ribom u trgovinu. Zatim je rano ujutro nered, puno žena dolazi kupovati, morate zadržati niske cijene, inače će otići u supermarkete. Morate ponuditi više uslužnosti, više profesionalizma, očistiti ribu i znati sve o ribi koju prodajete. Postoje kupci koje zanima sam cijena, ali sve više i više kupaca traže lokalnu ribu i žele dobiti informacije o tome kako je riba ulovljena i gdje. Moramo biti vrlo oprezni u pogledu veličine i težine ili bismo mogli imati ozbiljnih problema.

Draga Doncic, 52, zaposlena u ribarnici

INFO CARDSISSUE CARDS

Obveza iskrcavanja

EU je uvela obvezu iskrcavanja kako bi bolje procijenila ribolovnu smrtnost te smanjila prakse odbacivanja ribolovnog ulova. Međutim, sa stajališta ekosustava postoji značajna razlika u primjeni obveze iskrcavanja u zemljama gdje se upravljački sustav temelji na kvotama od zemalja u kojima se upravljački sustav temelji na ribolovnom naporu i tehničkim mjerama. Što je potrebno promijeniti, način prikupljanja podataka ili strategiju upravljanja?

Intenzivna akvakultura

Unatoč praksi akvakulture i uzgoja riba koji imaju ogroman potencijal za rješavanje ljudskih potreba, oni također predstavljaju rizik u pogledu onečišćenja i propadanja prirodnih staništa, širenja patogena među autohtonim vrstama i rizik od unošenja stranih vrsta. Može li se akvakultura na održiv način prilagoditi konstantnom rastu stanovništva?

Antropogeno unošenje stranih vrsta

Strane vrste predstavljaju veliki problem za staništa i biološku raznolikost u Sredozemlju, uz potencijalne utjecaje na komercijalne vrste. Glavni nositelji stranih vrsta su balastne vode brodova. Međutim, zadnjih godina mnoga rješenja su provedena u praksu na regionalnoj i međunarodnoj razini. Trebamo li pridati veću pozornost ovom problemu i učinku stranih vrsta na komercijalne kao doprinos upravljanju u ribarstvu?

Učinci onečišćenja na ribarstvo

Izljevi nafte i ispuštanje kemijskih spojeva mogu značajno utjecati na stokove ribe i mriješćenje riba. Zapravo, uz konstantno povećanje komercijalne plovidbe Sredozemnim pravcima te ulaganje u odobalna i obalna postrojenja za vađenje nafte također se povećavaju rizici oštećenja usluga morskog ekosustava (ribarstvo, turizam, dobrobit ljudi). Je li protokol ICZM potreban i dovoljan kako bi smanjio takve rizike?

Prekomjerni ulov ribe kao posljedica iracionalnih subvencija i prekomjernog kapaciteta

Zbog zabrinjavajućeg stanja u kojem je ribarstvo Sredozemlja i Crnog mora u ovom trenutku, nacionalne i međunarodne institucije trebale bi strogo regulirati subvencije za komercijalne ribolovne aktivnosti kroz suradnju. Subvencije imaju kratkoročne koristi za ribare, a dugoročno negativan učinak na ribarstvo. Trebamo li osigurati kratkoročni prihod ili zajamčiti dugoročni rad ribarstva?

Destruktivne ribolovne metode

Neke pridnene koćarice i drugi oblici ribolova imaju nisku selektivnost: takav ribolov proizvodi mnogo odbačenog ribolovnog ulova te ima nekoliko utjecaja na ekosustav. U sklopu upravljanja, zašto ne bi utjecali na destruktivni ribolov jakim destimulativnim gospodarskim mjerama kako bi se ubrzao prijelaz na održiviju ribarsku proizvodnju?

Ribolov NNN

Nezakonit, neprijavljen i nereguliran (NNN) ribolov i dalje predstavlja jednu od najvećih prijetnji morskom ekosustavu, uslijed njegove moćne sposobnosti narušavanja nacionalnih i regionalnih napora održivog upravljanja ribarstvom, kao i napora za očuvanje morske biološke raznolikosti. Je li provedba zakona jedino rješenje takvih vrsta pitanja zaštite okoliša?

Promjene u staništima

Učinci promjena u staništima slabo su poznati, dok su se zahvati na obalama, u lukama i prijelaznim obalnim okolišima povećali u zadnjim desetljećima. Ova staništa važna su za razvojne stadije nedoraslih primjeraka nekoliko vrsta, uz potencijalno veliki utjecaj na morske ekosustave. Trebamo li više proučavati i kontrolirati promjene u staništima koje primjenjujemo?

Druge antropogene promjene

Klimatske promjene i ispuštanje hranjivih tvari s kopna može uzrokovati promjene u primarnim proizvođačima (male fitoplanktonske alge), uz odgovarajuće učinke na cjelokupnu morsku prehrambenu mrežu te posljedično, na ribarstvo. Trebamo li ozbiljnije težiti integriranom upravljanju umjesto okrivljavanja ribarstva za trenutno stanje morskih vrsta?

Subvencije u ribarstvu 2

Smanjenje subvencija u ribarstvu uzrokovalo bi dramatične posljedice za ribarsku industriju. Cijena proizvoda bi porasla, a vlasnici plovila optimizirali bi svoje prihode smanjenjem broja zaposlenih i plaća.

Subvencije u ribarstvu 3

U velikoj je mjeri prepoznato da je ribarstvo među glavnim razlozima prekomjernog ulova ribe. Zapravo, izravni i neizravni državni poticaji (oslobađanje od plaćanja poreza, odgode, krediti), mjere su koje ne pomažu održivom upravljanju kapacitetima i naporima ribarske industrije.

Prikladna marketinška strategija za akvakulturne proizvode

Potrošači često smatraju akvakulturu kontroverznom praksom. Jedan od glavnih pokretača takvog mišljenja je oskudno znanje i mala količina informacija koja dolazi do potrošača. Potrebna je odgovarajuća standardna mjera sljedivosti koja će također uključiti informacije o praksama i utjecajima uzgoja.

Umjetni grebeni kao instrument potpunog upravljanja

Umjetni grebeni mogu predstavljati dobru mjeru za obnavljanje stokova riblje populacije. Mogu predstavljati prepreku kako bi se spriječilo neodržive ribolovne prakse poput nekih oblika pridnenih koćarica. Nadalje, umjetni grebeni mogu poduprijeti ekološki turizam popunjavanjem pustih područja i pretvorbom istih u žarišta biološke raznolikosti.

Donositelji politika između lobiranja i posredničke moći

Postizanje dobre i učinkovite mjere politike u pogledu ribarstva vrlo je teško. Jedan od razloga je situacija u kojoj se nalaze donositelji politika. S jedne strane izloženi su pritiscima lobiranja od ribarskih industrija (ponajviše od strane kategorija udruženja i sindikata), a s druge strane izloženi su posredničkoj i znanstvenoj moći danoj klimatskim promjenama i pritiscima zaštite okoliša koji utječu na naše morske resurse.

Subvencije u ribarstvu 1

Subvencije u ribarstvu omogućuju prodavanje proizvoda po konkurentnim cijenama.

Predugi lanac proizvodnje ribe

Visoka cijena ribljih proizvoda djelomično je određena visokim brojem prolaza unutar proizvodnog lanca. Velika udaljenost između ribara i potrošača šteti objema. Prvima putem niskih prihoda u vezi proizvoda koje ulove, drugima visokim cijenama na tržištu.

Sljedivost proizvoda ribarstva

Povećanje sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture pomoći će cjelokupnom proizvodnom lancu temeljenom na održivim i visokokvalitetnim proizvodima. Također će podržati lokalna gospodarstva i lokalne proizvode.

Utjecaji sustava kvota

Uvođenje kvota na iskrcaje ulova može rezultirati štetnim učincima na tržišta. To može podrazumijevati više uvoza iz drugih zemalja, uz moguće povećanje cijena. Kvote bi mogle utjecati i na kvalitetu proizvoda za potrošače i na prihode za prodavatelje ribe.

Ribolov malih razmjera nasuprot onom velikih razmjera znači manje ribe za oboje

Do sukoba između intenzivnog ribolova velikih razmjera i onog malih razmjera dolazi jer ulaze u natjecanje za iste resurse korištenjem različitih tehnologija te, nadasve, korištenjem različitih napora za ulov. Ova dva načina proizvodnje ne mogu biti međusobno komplementarna ni koegzistirati u srednjoročnom razdoblju.

Sklonosti potrošača

Ukusi potrošača vrlo su važni u prehrambenoj industriji. Ribarsku industriju također snažno pokreću izbori potrošača. Preferiranjem mesojednih vrsta, potrošači neizravno pridonose značajnoj količini rasipanja hrane, uključujući odbacivanje vrsta koje nisu toliko zanimljive u komercijalnom smislu.

Tehnologija ima središnju ulogu u skraćivanju ribljeg lanca

Zahvaljujući najnovijim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama (aplikacijama i internetskim platformama), ribari imaju mogućnost razumno predvidjeti koliko ribe trebaju uloviti čak i prije isplovljavanja, a potrošači mogu doznati koji su proizvodi dostupni bez odlaženja iz doma. Takvi instrumenti mogli bi predstavljati korisnog saveznika kako za ribare, tako i za potrošače.

Protiv širenja stranih vrsta i patogena

Brodovlasnici su skeptični u vezi sustava upravljanja balastnom vodom. Prvi razlog je što to ne vide kao korist. Zapravo, brodovlasnici gotovo da i nisu zainteresirani za poboljšanje kvalitete vode ili za izbjegavanje širenja stranih vrsta. Međutim, moraju investirati kako bi se uskladili sa zahtjevima. Ako se ne mogu uskladiti, ne mogu niti poslovati.

Ne postoje istiniti i pouzdani podaci

Jedan od glavnih problema kada govorimo u upravljanju ribarstvom je slaba pouzdanost informacija pruženih od strane sektora ribarstva. Preciznost podataka se povećava, ali prijava pogrešnih podataka (o ulovu, plovilima, operacijama, opremama) je problem koji utječe i na procjenu stanja u sektoru i na upravljačke radnje koje treba razmotriti.

Previše propisa šteti sektoru ribarstva

Ribarstvo je postalo komplicirano pitanje također i zbog sve većeg broja zakona i ograničenja. Nacionalne i zajedničke uredbe obično ne pomažu ribarima. Ometaju proizvodnju i snižavaju broj gospodarskih subjekata u ribolovu.

Problem ribarstva je da postoji sve manje i manje ribara

Rad je težak i prihodi su niski. Ribolov je postao kompliciraniji zbog pravila, natjecanja, zahtjeva tržišta. U takvim uvjetima teško je privući mlade ljude.

Smanjenje europsko-sredozemnih ribljeg stokova

Riblji stokovi u Sredozemnom moru opadaju alarmantnom brzinom. Nedavno provedena analiza pokazala je da se 93% procijenjenih ribljih stokova prekomjerno iskorištava, a brojni su na rubu nestanka. Nadalje, Sredozemno more je tijekom proteklih 50 godina izgubilo 41% morskih sisavaca i 34% ukupne riblje populacije. Iz tog razloga je u proteklim godinama proveden niz planova upravljanja

Iskrcavanja ulova u Sredozemnom i Crnom moru

U Sredozemnom moru iskrcavanja su se nastavila povećavati do 1994. godine, dosežući više od 1 milijun tona, nastavno se nepravilno smanjujući na 850.000 u 2016. godini, uz očigledno poravnanje proizvodnje u posljednje tri godine. U Crnom moru su iskrcavanja značajno varirala od jedne do druge godine od 1990. godine, pokazujući općenito trend rasta. 2016. godine, ukupno je prijavljenih iskrcavanja u Crnom moru bilo 390.000 tona.

Zaposlenost, prihod i vrsta plovila

Od glavnih grupa plovila koće i plivarice zajedno predstavljaju 64 posto ukupnog prihoda; međutim, one pružaju samo 34 posto zaposlenosti u ribarstvu. Suprotno tome, situacija u polivalentnim skupinama plovila je obrnuta: one zastupaju 26 posto ukupnih prihoda, ali pružaju zaposlenost od 59 posto svih ribara u regiji

Pridneni stokovi vs. pelagični stokovi

Pridneni stokovi - stokovi riba koje žive na dnu mora - nastavljaju doživljavati visoke stope ribolovne smrtnosti nastale zbog ribolovnih aktivnosti, dok mali pelagični stokovi - ribe koje žive u vodenom stupcu - pokazuju prosječne stope smrtnosti bliske ciljanim razinama upravljanja. Uzrok tome je kako uzorci mriještenja i reprodukcije dva tipa stokova, tako i instrumenti korišteni u ovim vrstama ribarstva.

Procjena modela ekosustava

Znanstveni i politički savjeti o statusu stokova uglavnom su pruženi na temelju procjene analize jednog stoka. Međutim, postoje i drugi alati za modeliranje i metode koje također u obzir uzimaju okolišne učinke i učinke drugih vrsta. Pristup ribarenju putem ekosustava će, na primjer, integrirati takvu kompleksnost i može nadopuniti savjete o pojedinim vrstama u odnosu na njihove interakcije s drugim komponentama.

Većina ciljanih vrsta

U Sredozemnom moru oslića prate trlja blatarica (Mullus barbatus) i sardina (Sardina pilchardus) kao druga i treća vrsta koja pokazuje visoke stope prekomjernog iskorištavanja, dok u Crnom moru šarun (Trachurus mediterraneus ponticus) ima najviše prosječne omjere prekomjernog iskorištavanja, kojeg u stopu prati oblić (Scophthalmus maximus).
(Izvor: FAO-FishstatJ, 2018)

Višegodišnji planovi upravljanja

Višegodišnji planovi upravljanja uključuju brojne mjere upravljanja (prostorno-vremenske restrikcije, ograničenja napora i ulova, tehničke mjere) i prilagodljive mehanizme koji se imaju implementirati kako bi se postigli i održali ciljevi unutar željenog vremenskog okvira. Njihov doseg je utvrditi specifične ciljeve, indikatore i referentne točke, poput postizanje i održavanje maksimalnog održivog prinosa povezanog sa smrtnošću riba i biomasom.

Gubitak područja s izrazitom biološkom raznolikošću

Dostupne su procjene ukazale na činjenicu da se čini da je između 13% i 50% horizontalno prostrte morske trave P. oceanica u sredozemnom bazenu izgubljeno i da su preostale livade Sredozemlja možda smanjile gustoću rasta za 50% tijekom posljednjih 20 godina te da su postale u većoj mjeri fragmentirane. Procjenjuje se da se godišnje izgubi oko 6,9% potencijalne vegetacije P. oceanica.

Slučajni ulovi osjetljivih vrsta

Morske kornjače (oko 80 %), morski psi i raže (oko 16 %) predstavljaju najveći udio prijavljenih slučajnih ulova osjetljivih vrsta u ukupnom broju ulovljenih jedinki. Morske ptice i morski sisavci su, naprotiv, očito skupine s najnižom količinom prijavljenih slučajno ulovljenih jedinki (oko 4 % ukupnog broja).

Odbačen ribolovni ulov: neželjeni ulov bačen u more

Količina odbačenog ribolovnog ulova iznosi do oko 230 000 tona godišnje u Sredozemlju (oko 18 % ukupnog ulova) i procjenjuje se na oko 45 000 tona u Crnom moru (oko 10-15 % ukupnog ulova).
U Sredozemlju su ribarske prakse poput pridnenih koćarica odgovorne za većinu odbačenog ribolovnog ulova (općenito više od 40 %), dok su stope odbačenog ribolovnog ulova kod plivarica tunolovki općenito niže (većinom niže od 15 %).

Mali priobalni ribolov

Većina ribolova u Sredozemlju i Crnom moru može se smatrati „ribolovom malih razmjera“, kako u pogledu zapošljavanja (oko 150.000 ljudi i 70 300 plovila), tako i u pogledu proizvodnje. Tradicionalni ili mali priobalni ribolov (MPR) u Sredozemlju i Crnom moru ima značajnu društvenu i ekonomsku ulogu: on čini 84 % cjelokupne ribarske flote, 26 % ukupnog prihoda i 60 % ukupne zaposlenosti.

Radna mjesta i prihodi

Morski ribolov u Sredozemlju i Crnom moru ostvaruje procijenjeni godišnji prihod od 2,8 milijardi USD te izravno zapošljava nešto manje od četvrtine milijuna ljudi na ribarskim plovilima. Prosječni ribar godišnjim ulovom proizvede vrijednost od približno 14.000 USD. Međutim, vrijednost iskrcaja po zaposleniku daje pogrešnu sliku naknade po zaposleniku, budući da ne uzima u obzir rad na nepuno radno vrijeme i ne uračunava troškove.

Akvakultura kao alternativa ulova u divljini

Uz godišnji rast od 5,8 % tijekom razdoblja od 2001. do 2016., akvakultura nastavlja rasti brže od drugih glavnih sektora proizvodnje hrane. Po prvi put akvakultura pruža 53 % ribe za ljudsku potrošnju. Stoga akvakultura ima veliki potencijal u borbi s problemima opskrbljivanja hranom i glađu u slabije razvijenim zemljama. Unatoč tome, većina uzgajanih vrsta su mesojedi te stoga zahtijevaju ribarske proizvode kako bi se mogle uzgajati.

Upravljanje pomoću zaštite

Zaštićena morska područja (ZMP) smatraju se jednim od najučinkovitijih instrumenata za upravljanje očuvanjem biološke raznolikosti i ribarstva. Prisutnost ZMP ima potencijal oporavljanja lokalnih morskih resursa i biološke raznolikosti. Efekt prelijevanja morskih resursa iz ZMP u obližnja područja, gdje je ribarstvo dozvoljeno, može poboljšati financijske prihode dobivene od ribljih proizvoda te poboljšati otpornost lokalnog ekosustava.

Integrirano upravljanje

Uvođenje zaštićenih morskih područja (ZMP) može ponekad stvoriti sukob između lokalnih ribara i upravitelja ZMP. Međutim, slučajevi u kojima su lokalni mali ribari bili pridruženi upravljanju ZMP, pokazali su se najuspješnijima. Ribari, kojima je dozvoljeno djelovanje prema određenim pravilima unutar ZMP, pružaju i savjete o trenutnom stanju prirodnih resursa i djeluju kao provoditelji zakona protiv ribolova NNN.

Ribolov NNN

Ulov nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (NNN) čini do 26 milijuna tona godišnje ulovljene ribe u Sredozemlju i Crnom moru. Vrijednost tog ulova procjenjuje se na 10 do 23 milijarde USD. Ribolov NNN je društveni i gospodarski problem. Međutim, ribolov NNN je također problematičan jer može iskriviti službene podatke i ozbiljno otežati preciznu procjenu stanja stokova.

Sredozemlje je žarište bioraznolikosti

Sredozemno more pokriva samo 0,7 % svjetske oceanske površine i jedno je od glavnih rezervoara morske i obalne biološke raznolikosti s 28 % endemskih vrsta i 7,5 % svjetske morske faune te 18 % svjetske morske flore. Ovo maleno, poluzatvoreno more bogato je otocima i podmorskim dnom te je također glavno područje za prezimljavanje, razmnožavanje i migraciju morskih ptica, morskih sisavaca i migratornih ribljih vrsta.

Ukupna zaposlenost u sektoru ribarstva

Ukupna zaposlenost na ribarskim plovilima u području primjene GFCM-a je nešto manja od četvrtine milijuna ljudi, od čega Sredozemlje čini približno 227.250 radnih mjesta, a Crno more 20.750 radnih mjesta. Ove brojke ne uključuju radnu snagu prije i nakon ulova ribe, radnje čišćenja ili drugu sličnu radnu snagu, poput pomoći od članova obitelji, što prema nekim procjenama može iznositi čak polovicu sveukupne zaposlenosti.

Potrošnja ribe

Proizvodi ribarstva i akvakulture važan su izvor bjelančevina i ključan sastavni dio zdrave prehrane. Potrošnja ribe kao hrane se povećava. To naročito vrijedi za prosječnog Europljanina koji godišnje konzumira 25,1 kg ribe ili plodova mora (gotovo 4 kg više nego u ostatku svijeta).

Ljudske sklonosti morskim plodovima

Tri četvrtine ribe ili morskih plodova koji se konzumiraju u EU dolaze iz ribolova u divljini, dok preostala četvrtina dolazi iz akvakulture. Najpopularnije vrste su tuna, bakalar i losos.

Samodostatnost Europe

Proizvodnja EU pokriva više od dvije trećine njene potrošnje pelagične ribe te više od polovice njene potrošnje mekušaca. Više je ovisna o vanjskim izvorima za salmonide, rakove i drugu ribu.

Ovisnost o ribolovu

Države koje proizvode više od njihove potrošnje smatraju se autonomnima (npr. Hrvatska, Nizozemska i Irska). Međutim, velika većina zemalja EU ovisi o uvozu ribe kako bi održale njihove razine potrošnje. Proizvodnja EU pokriva više od dvije trećine njene potrošnje pelagične ribe te više od polovice njene potrošnje mekušaca. Više je ovisna o vanjskim izvorima za salmonide, rakove i drugu ribu.

Register to download vote results of this PlayDecide game.Register